Jeste li ikada \u010duli re\u010denice poput \u201cTo se ne mo\u017ee provesti\u201d, \u201cOvo nema smisla\u201d ili \u201cU slu\u010daju ozbiljne havarije sve \u0107e biti uzalud”? Ako ste provodili projekte upravljanja kontinuitetom poslovanja, vjerojatno jeste. Naravno, takav pristup ne bi pomogao va\u0161em projektu – zato ovdje navodim nekoliko savjeta kako odgovoriti takvim skepticima.<\/p>\n
Ovo \u0107ete naj\u010de\u0161\u0107e \u010duti. U tome mo\u017eda ima istine ako niste ozbiljno pripremili strategiju kontinuiteta poslovanja<\/a> i planove kontinuiteta poslovanja<\/a> uzimaju\u0107i u obzir sve mogu\u0107e scenarije. Ako ste to ipak u\u010dinili, mo\u017eete im objasniti da ste pripremili rezervnu lokaciju koja je dovoljno udaljena tako da mo\u017ee podnijeti bilo koju havariju, da ste napravili sigurnosne kopije podataka, da ste osigurali zamjenu za svakog zaposlenika u organizaciji, da imate alternativne dobavlja\u010de za sve kriti\u010dne usluge i sl.<\/p>\n Osim ako niste dio vojne industrije, zar bi to uop\u0107e bilo bitno? U slu\u010daju ovakve katastrofe va\u0161e poslovanje ionako vi\u0161e ne bi imalo smisla.<\/p>\n Nadajte se da nikada ne\u0107ete morati primijeniti kontinuitet poslovanja. Ne spominju\u0107i op\u0107e poznate primjere poput napada 11. rujna ili uragana Katrina, dovoljno je pitati \u2013 je li vam ikad nestala struja? Je li vam se ikada pokvario server? Ili mo\u017eda ra\u010dunalo na kojem su bili pohranjeni va\u017eni podaci? Jeste li ikada \u010duli da je neka zgrada izgorjela do temelja? Dovoljno je \u010ditati crnu kroniku kako biste shvatili da se takve stvari mogu svakome dogoditi.<\/p>\n Izokrenuli ste prioritete. Ako sve u\u010dinite kako treba, za\u0161titit \u0107ete sebe, a i va\u0161 \u0107e auditor biti zadovoljan.<\/p>\n To je istina, barem u po\u010detku. Ali ako pravilno provedete procjenu rizika, konzultirate literaturu i upotrijebite razne resurse te redovito pregledavate procjenu, vrlo \u0107ete vjerojatno s vremenom mo\u0107i uzeti u obzir sve mogu\u0107e rizike. Kad ih jednom prepoznate, mo\u017eete pripremiti odziv.<\/p>\n To je tako\u0111er istina. Tko u slu\u010daju potresa ne bi nazvao svoju obitelj da provjeri je li s njima sve u redu? Me\u0111utim, taj \u0107ete problem rije\u0161iti tako da vrlo pa\u017eljivo isplanirate tko nakon incidenta smije i\u0107i ku\u0107i, a tko mora ostati rje\u0161avati situaciju, i da se pobrinete se za obitelj zaposlenika koji moraju ostati (npr. tako \u0161to \u0107ete taj zadatak povjeriti nekom drugom zaposleniku).<\/p>\n Ovo je definitivno istina. Ali ako zaposlenike (i dobavlja\u010de\/partnere) redovito obu\u010davate i vje\u017ebate planove kontinuiteta poslovanja, oni \u0107e se nau\u010diti na stresne situacije pa \u0107e kod pojave takve situacije vjerojatno pravilno reagirati.<\/p>\n Ako ste ve\u0107 provodili sli\u010dne projekte, znate koliko je osvije\u0161tenost va\u017ena. Ako va\u0161i suradnici ne prepoznaju smisao takvih projekata, imat \u0107ete velikih pote\u0161ko\u0107a u njihovoj implementaciji, da ne spominjem da bi va\u0161 projekt mogao i potpuno propasti \u2013 zato unaprijed morate dobro razmisliti o osvje\u0161\u0107ivanju.<\/p>\n\u201cU slu\u010daju atomskog rata, to ne mo\u017ee funkcionirati\u201d<\/h2>\n
\u201cNe vidimo svrhu\u201d<\/h2>\n
\u201cProvest \u0107emo to samo da auditor bude zadovoljan”<\/h2>\n
\u201cNe mo\u017eemo predvidjeti sve incidente\u201d<\/h2>\n
\u201cU opasnim situacijama ljudi se brinu za svoje obitelji, a ne za posao”<\/h2>\n
\u201cU kriznim situacijama ljudi reagiraju iracionalno\u201d<\/h2>\n